Mediteranski akcioni plan (MAP)
Mediteranski akcioni plan (MAP) uspostavljen je u okviru UN Programa za okoliš (United Nations Environment Programme – UNEP) 1975. godine, sa ciljem osiguranja kvalitetnijeg života stanovnicima zemalja koje okružuju Sredozemno more, te uspostavljanja i osnaživanja međusobne saradnje i usaglašavanja strategije upravljanja zajedničkim prirodnim bogatstvima. U njegovom fokusu su zaštita okoliša, promocija modela održivog upravljanja, kao i harmoniziranje odnosa među mediteranskim zemljama.
Godine 1976., 16 zemalja Sredozemlja i Europska zajednica potpisale su Konvenciju za zaštitu Sredozemnog mora tzv. Barcelonsku konvenciju koja je 1995. godine dopunjena i izmijenjena u Konvenciju o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja. Barcelonska konvencija predstavlja pravni okvir za rad MAP-a, a do danas je upotpunjena sa sedam specifičnih protokola. Konvenciju je potpisalo 22 zemlje: Albanija, Alžir, Bosna i Hercegovina, Kipar, Crna Gora, Egipat, Europska zajednica, Francuska, Grčka, Hrvatska, Italija, Izrael, Liban, Libija, Malta, Maroko, Monako, Sirija, Slovenija, Španija, Tunis i Turska.
Zemlje članice odlučuju o strategiji MAP-a, njegovom finansiranju i programima na zajedničkim sastancima koji se održavaju svake dvije godine. U svakoj zemlji djeluje po jedna ili više osoba zaduženih za koordinaciju aktivnosti MAP-a u svojoj zemlji (National Focal Point – NFP).
Finansijska sredstva za aktivnosti MAP-a osiguravaju se od strane UN-a, godišnje podrške članica proporcionalno njihovom nacionalnom dohotku te kroz finansijske institucije i programe (Svjetska banka, Europska banka za obnovu i razvoj, Europska investicijska banka, Fond za globalni okoliš, Svjetska zdravstvena organizacija, Međunarodna agencija za atomsku energiju i dr.)
Bosna i Hercegovina je prema ugovor u sukcesiji ratificirala Barcelonsku konvenciju i do tada usvojene protokole22.10.1994. godine.
Protokoli Barcelonske konvencije su:
- Dumping Protocol – Protokol o sprječavanju i uklanjanju onečišćenja Sredozemnog mora potapanjem otpadnih i drugih tvari s brodova i zrakoplova ili spaljivanjem na moru (1976., dopunjen i izmijenjen 1995. g.)
- Emergency Protocol – Protokol o suradnji u sprječavanju onečišćavanja s brodova i, u slučajevima opasnosti, u suzbijanju onečišćavanja Sredozemnog mora (1976. g., zamijenjen novim 2002. g.)
- LBS Protocol – Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja iz izvora i djelatnosti na kopnu (1980., dopunjen 1996. g.)
- SPA i Biodiversity Protocol – Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju (1982., zamijenjen novim 1995. g.)
- Offshore Protocol – Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja uslijed istraživanja i iskorištavanja epikontinentskog pojasa, morskog dna i morskog podzemlja (1994. g.)
- Hazardous Wastes Protocol – Protokol o sprječavanju onečišćenja Sredozemnog mora prekograničnim prijevozom opasnog otpada i njegovim odlaganjem (1996. g.)
- ICZM Protocol – Protokol o integriranom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja (2008. g.).